| Chapter 14 |
1 | Jednoga dana aulov sin Jonatan reče svome momku titonoi: "Hajde da prijeđemo do filistejske strae koja je ondje prijeko." Svome ocu nije nita o tom javio.
|
2 | aul je sjedio na međi Gebe, pod ipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko est stotina ljudi.
|
3 | A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, svećenika Jahvina u ilu, nosio je u to vrijeme oplećak. Narod nije primijetio da je Jonatan otiao.
|
4 | U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeći da dođe do filistejske strae bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.
|
5 | Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi.
|
6 | Jonatan reče svome titonoi: "Hajde da prijeđemo do strae onih neobrezanika. Moda će Jahve učiniti neto za nas, jer nita ne priječi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo."
|
7 | A titonoa mu odgovori: "Čini sve na to te srce tvoje potiče. Ja ću s tobom, moje je srce kao tvoje srce."
|
8 | Jonatan mu reče: "Evo, prijeći ćemo k tim ljudima i pokazat ćemo im se.
|
9 | Ako nam reknu ovako: 'Ne mičite se dok ne dođemo do vas', tada ćemo se ustaviti na mjestu i nećemo se uspinjati k njima.
|
10 | Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada ćemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To će nam biti znak."
|
11 | Kad su se obojica pokazala filistejskoj strai, rekoe Filistejci: "Gle, Hebreji su počeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili."
|
12 | I straari doviknue Jonatanu i njegovu titonoi: "Uspnite se k nama da vas neto naučimo!" A Jonatan reče svome titonoi: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove."
|
13 | Jonatan se poče penjati pomaući se rukama i nogama, a za njim njegov titonoa. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je titonoa ubijao za njim.
|
14 | U tome prvom pokolju to ga učinie Jonatan i njegov titonoa pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.
|
15 | Tada se proiri strah po taboru i po polju, a i straare i četu pljačkaa obuze strava; i zemlja zadrhta i bijae to silan strah Boji.
|
16 | A aulovi straari u Benjaminovoj Gebi opazie da se mnotvo u taboru uskomealo na sve strane.
|
17 | I aul reče ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otiao od nas." A kad prozvae, gle, ne bijae Jonatana i njegova titonoe!
|
18 | Tada aul reče Ahiji: "Primakni oplećak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio oplećak pred sinovima Izraelovim.
|
19 | Ali dok je aul govorio sa svećenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veća, pa aul reče svećeniku: "Povuci ruku!"
|
20 | Nato aul i sav narod to je bio s njim krenue zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali mačeve jedni na druge i velika pomutnja vladae među njima.
|
21 | A oni Hebreji koji su već poodavno bili u slubi Filistejaca i sada poli s njima na vojsku, odmetnue se od njih i pristadoe uz Izraelce koji bijahu sa aulom i Jonatanom.
|
22 | I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, čuvi da Filistejci bjee, nagrnue za njima u boj.
|
23 | Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se rairio sve do preko Bet Horona.
|
24 | Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je aul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio čovjek koji okusi hrane prije večeri, prije nego to se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana.
|
25 | Ali je ondje bilo medenoga saća na povrini zemlje.
|
26 | Kad je narod doao onamo, vidje gdje teče med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.
|
27 | Samo Jonatan, koji nije čuo kad je njegov otac zakleo narod, primače vrh tapa koji mu bijae u ruci i zamoči ga u medeno saće, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetlie oči.
|
28 | Tada jedan iz naroda progovori i reče mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreći: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'"
|
29 | A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreću na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oči jer sam okusio malo toga meda.
|
30 | to bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio jo veći?"
|
31 | Onoga dana potukoe Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga.
|
32 | Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poče ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.
|
33 | I javie to aulu govoreći: "Gle, narod grijei Jahvi jedući meso s krvlju!" A on reče: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!"
|
34 | Zatim reče: "Zađite među narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ćete ih klati i jesti, a nećete grijeiti Jahvi jedući meso s krvlju." Tako sav narod jo iste noći dovede to je tko imao i to su ondje klali.
|
35 | A aul podie rtvenik Jahvi; bijae to prvi rtvenik koji je podigao Jahvi.
|
36 | Nato reče aul: "Pođimo jo noćas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Nećemo im ostaviti nijednoga čovjeka!" A narod mu odgovori: "Čini sve to misli da je dobro!" Ali svećenik reče: "Pristupimo ovdje k Bogu!"
|
37 | I aul upita Boga: "Moram li poći u potjeru za Filistejcima? Hoće li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan.
|
38 | Zato aul reče: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u čemu je bio dananji prestupak.
|
39 | Jer, ivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nađe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti aulu.
|
40 | aul onda reče svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu stranu." A narod odgovori aulu: "Čini ono to misli da je dobro!"
|
41 | Tada se aul pomoli: "Jahve, Boe Izraelov, zato nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Boe Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I drijeb pade na aula i Jonatana, a narod izađe slobodan.
|
42 | aul nastavi: "Bacite drijeb između mene i moga sina Jonatana!" I drijeb pade na Jonatana.
|
43 | Tada aul reče Jonatanu: "Priznaj mi to si učinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrkom tapa koji mi bijae u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!"
|
44 | aul odgovori: "Tako mi Bog učinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umre, Jonatane!"
|
45 | Ali narod reče aulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! ivoga nam Jahve, nijedna vlas neće pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvrio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.
|
46 | aul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratie u svoj kraj.
|
47 | Kad je aul učvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeđivao.
|
48 | Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amalečane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljačkali.
|
49 | aulovi sinovi bijahu Jonatan, Ijo i Malki-ua, a od njegovih dviju kćeri starija se zvala Meraba, a mlađa Mikala.
|
50 | aulova se ena zvala Ahinoama, a bila je kći Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, aulova strica.
|
51 | Jer Ki, aulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.
|
52 | estok se rat vodio protiv Filistejaca svega aulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna čovjeka aul vidio, svakoga bi uzimao u svoju slubu.
|