| Chapter 19 |
1 | Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,
|
2 | a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda moete na put rano." A oni rekoe: "Ne, noć ćemo provesti na trgu."
|
3 | Ali ih on uporno navraćae, i oni se uvratie k njemu i uđoe u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovae.
|
4 | Jo ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću.
|
5 | Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi to su noćas doli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"
|
6 | Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
|
7 | "Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla!
|
8 | Imam, evo, dvije kćeri s kojima jo čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima to elite; samo ovim ljudima nemojte nita učiniti jer su doli pod sjenu moga krova."
|
9 | "Odstupi odatle!" - rekoe. - "Doao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnue na jadnika Lota i navalie na vrata da ih razbiju.
|
10 | Ali ona dvojica prue ruke van, povukoe Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
|
11 | a ljude pred vratima, mlade i stare, zablijete tako da nisu mogli naći vrata.
|
12 | Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga jo ovdje ima: sinove i kćeri, sve koje ima u gradu iz mjesta izvedi!
|
13 | Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga unitimo."
|
14 | Iziđe Lot da to kae svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve unititi grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija alu.
|
15 | Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju enu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne bude zatrt kaznom grada!"
|
16 | Ali on oklijevae. Zato ga oni uzee za ruku, a tako i njegovu enu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoe ih i ostavie izvan grada.
|
17 | Kad ih izvedoe u polje, jedan progovori: "Bjei da ivot spasi! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjei u brdo da ne bude zatrt!"
|
18 | Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!
|
19 | Nego ako je tvoj sluga naao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivi mi ivot - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.
|
20 | Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bjeim - mjesto je zbilja maleno - daj da ivot spasim!"
|
21 | Odgovori mu: "Usliat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govori.
|
22 | Brzo! Bjei onamo, jer ne mogu nita činiti dok ti onamo ne stigne." Zato se onaj grad zove Soar.
|
23 | Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
|
24 | Jahve zapljuti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem
|
25 | i uniti one gradove i svu onu ravnicu, sve itelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
|
26 | A Lotova se ena obazre i pretvori se u stup soli.
|
27 | Sutradan u rano jutro Abraham se pouri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,
|
28 | upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se die dim nad zemljom kao dim kakve klačine.
|
29 | Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
|
30 | Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri ivjeli su u pećini.
|
31 | Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a mua na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.
|
32 | Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo."
|
33 | One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
|
34 | Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, leala ja s naim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo."
|
35 | Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
|
36 | Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.
|
37 | Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac dananjih Moabaca.
|
38 | I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac dananjih Amonaca.
|