| Chapter 31 |
1 | Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro naega oca uze Jakov; i od onoga to bi moralo pripasti naem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo."
|
2 | A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne dri prema njemu kao prije.
|
3 | Tada Jahve reče Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!"
|
4 | Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,
|
5 | pa im reče: "Ja vidim na licu vaega oca da se on ne dri prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.
|
6 | I same znate da sam vaega oca sluio koliko sam god mogao;
|
7 | pa ipak je va otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije doputao da mi nanese tetu.
|
8 | Ako bi on rekao: 'Svaka arena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo arene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaću', onda bi cijelo stado mladilo prugaste.
|
9 | Tako je Bog uzimao blago od vaeg oca pa ga meni davao.
|
10 | Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i areni.
|
11 | Jo u snu anđeo Boji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh.
|
12 | A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu to se pare prugasti, mjestimično bijeli i areni. Ja sam, naime, vidio sve to ti je Laban činio.
|
13 | Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!'"
|
14 | Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar jo imamo batinskog dijela u svome očinskom domu?
|
15 | Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac to ga je za nas dobio!
|
16 | Sve bogatstvo to je Bog oduzeo naem ocu zbilja je nae i djece nae. Zato izvri sve to ti je Bog rekao!"
|
17 | Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje ene;
|
18 | pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra to ih je stekao, stoku to ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
|
19 | Laban bijae otiao da strie svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu.
|
20 | Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bjeati.
|
21 | I pobjegne sa svim to je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu.
|
22 | Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.
|
23 | On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom iao u potjeru sedam dana hoda; stie ga na brdu Gileadu.
|
24 | Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlje nita, ni dobro ni zlo!"
|
25 | Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijae postavio svoj ator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.
|
26 | Onda Laban reče Jakovu: "to si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču?
|
27 | Zato si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.
|
28 | Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio.
|
29 | U mojoj je ruci da s tobom loe postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzme nita, ni dobro ni zlo!'
|
30 | Sada dobro, otiao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zato si mi kumire pokrao?"
|
31 | Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri.
|
32 | A kumire svoje u koga nađe, onaj neka pogine! Ovdje pred naom braćom kai to je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila.
|
33 | Tako Laban uđe u ator Jakovljev, pa u ator Lein, onda u ator dviju slukinja, ali nita ne nađe. Iziavi iz Leina atora, uđe u ator Rahelin.
|
34 | A Rahela bijae uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu atoru, ali ih ne nađe.
|
35 | Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti to ne mogu pred njim ustati jer imam ono to je red kod ena." I tako je pretraivao, ali kumira nije naao.
|
36 | Sad se Jakov raesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoni?
|
37 | Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet naao od svega svog kućanstva? Poloi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom.
|
38 | Za ovih dvadeset godina to sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.
|
39 | Ono to bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene traio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću.
|
40 | Često sam danju skapavao od eđi, a obnoć od studeni. San je bjeao od mojih očiju.
|
41 | Od ovih dvadeset godina to sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina sluio za tvoje dvije kćeri, a est godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.
|
42 | Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio."
|
43 | Nato Laban odgovori Jakovu: "Kćeri su moje kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve to gleda moje je. Ali to danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile?
|
44 | Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe."
|
45 | Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,
|
46 | a onda reče svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.
|
47 | Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".
|
48 | Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,
|
49 | ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali.
|
50 | Ako bude loe postupao prema mojim kćerima, ili ako uzme druge ene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe."
|
51 | Potom Laban reče Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe:
|
52 | ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti neće ići na me iza ove gomile i ovog stupa.
|
53 | Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu nai suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka.
|
54 | Poslije toga Jakov prinese rtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici.
|