| Chapter 10 |
1 | Reče Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Učinio sam da njemu i njegovim slubenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja među njima;
|
2 | da moe pripovjedati svome sinu i svome unuku to sam učinio Egipćanima i kakva sam znamenja izvodio među njima, kako biste znali da sam ja Jahve."
|
3 | Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kau mu: "Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle će odbijati da se preda mnom ponizi? Pusti moj narod da mi iskae tovanje.
|
4 | Jer ako ne pusti moga naroda, sutra ću navesti skakavce na tvoju zemlju.
|
5 | Tako će prekriti povrinu da se zemlja od njih neće vidjeti. Pojest će ono to vam je iza tuče ostalo; i ogolit će vam sva stabla to po polju rastu.
|
6 | Ispunit će ti sav dvor, kuće tvojih slubenika i domove svih ostalih Egipćana - takvo to ne vidjee ni tvoji očevi ni očevi tvojih očeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona.
|
7 | "Dokle će nam ovaj čovjek biti stupica?" - rekoe faraonu njegovi slubenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskau tovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidi kako Egipat srlja u propast?"
|
8 | Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reče: "Idite! Iskaite tovanje Jahvi, svome Bogu! A tko će sve ići?"
|
9 | "Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kćerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo odrati svečanost Jahvi."
|
10 | "Jahve bio s vama isto kao to i ja pustio da s vama pođu i djeca!" - odgovori im. "Očito se vidi da vam nakana nije čista.
|
11 | Nećemo tako! Nego mukarci neka odu i tovanje iskau Jahvi. To ste i traili." I otjeraju ih od faraona.
|
12 | Tada reče Jahve Mojsiju: "Prui ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje to jo ostade nakon tuče!"
|
13 | Tako Mojsije podigne svoj tap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istočni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noći. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce.
|
14 | Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoći: toliko ih mnotvo nikad prije nije bilo niti će kada biti.
|
15 | Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala to su bili ostali iza tuče. Nita se vie nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu.
|
16 | Bre-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reče: "Sagrijeio sam protiv Jahve, vaega Boga, i vas!
|
17 | Oprostite mi uvredu jo samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!"
|
18 | Kad je Mojsije otiao od faraona, zazva Jahvu
|
19 | i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta.
|
20 | Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca.
|
21 | "Prui ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati."
|
22 | Mojsije prui ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala.
|
23 | Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci ivjeli sjala svjetlost.
|
24 | Pozva onda faraon Mojsija i reče: "Idi i tovanje iskai Jahvi! Ali vaa stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaa djeca neka idu s vama!"
|
25 | "Ti nas sam mora opskrbiti prinosima i rtvama paljenicama koje ćemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije.
|
26 | "Zato ćemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neće ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za rtvovanje Jahvi, Bogu naemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, to moramo Jahvi prinijeti."
|
27 | Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu.
|
28 | "Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi vie na oči ne dolazi! Onoga dana kad mi se opet pojavi na oči, zaglavit će!"
|
29 | "Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga vie neću vidjeti!"
|