| Chapter 1 |
1 | Poslije aulove smrti David se vratio kući pobijedivi Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu.
|
2 | Trećega dana dođe neki čovjek iz aulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Doavi k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.
|
3 | David ga upita: "Odakle dolazi?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora."
|
4 | A David ga upita: "to se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i aul i njegov sin Jonatan."
|
5 | Nato David upita mladoga glasonou: "Kako zna da je poginuo aul i njegov sin Jonatan?"
|
6 | A mladi glasonoa odgovori: "Slučajno sam doao na goru Gilbou i vidio aula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.
|
7 | aul, obazrevi se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!'
|
8 | I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam.'
|
9 | Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a dua je jo sva u meni!'
|
10 | Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijae na glavi i narukvicu koju imae na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru."
|
11 | Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
|
12 | I naricali su, plakali i postili do večera za aulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim to izginue od mača.
|
13 | Potom David upita mladoga glasonou: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga doljaka, Amalečanina."
|
14 | Tada mu reče David: "Kako se nisi bojao dići ruku da ubije pomazanika Jahvina?"
|
15 | I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Dođi ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije.
|
16 | A David mu jo doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'"
|
17 | Tada David zapjeva ovu tualjku za aulom i za njegovim sinom Jonatanom.
|
18 | Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče:
|
19 | "Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginue div-junaci na tvom visu!
|
20 | O porazu vi u Gatu ne pričajte, akelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade ene da ne kliču nevjerničke.
|
21 | O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kia s neba prala! Vaa polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen tit junaka! tit aulov nije bio uljem mazan,
|
22 | nego krvlju ranjenika, maću palih! Luk Jonate nikad nije promaio, mač aulov nikad bezuspjean bio!
|
23 | aul i Jonata, ljupki, ponositi, ni ivi se ne rastae, ni u smrti! Od orlova bjehu bri, od lavova snagom jači!
|
24 | Za aulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvrćivo.
|
25 | Usred boja poginue div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, oalosti!
|
26 | ao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijae ti veoma! Ljubav tvoja bjee meni jo od enske čudesnija.
|
27 | Oh, kako su izginuli div-junaci, i oruje bojno kako skreno je!"
|