| Chapter 7 |
1 | Nije l' vojska ivot čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
|
2 | Kao to trudan rob za hladom udi, poput nadničara tono plaću čeka,
|
3 | mjeseci jada tako me zapadoe i noći su mučne meni dosuđene.
|
4 | Lijeuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A diuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
|
5 | PÓut moju crvi i blato odjenue, koa na meni puca i račinja se.
|
6 | Dani moji bre od čunka prođoe, promakoe hitro bez ikakve nade.
|
7 | Spomeni se: ivot moj je samo lahor i oči mi neće vie vidjet' sreće!
|
8 | Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
|
9 | Kao to se oblak gubi i raspline, tko u eol siđe, vie ne izlazi.
|
10 | Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto vie ne poznaje.
|
11 | Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini due ja ću zajecati.
|
12 | Zar sam more ili neman morska, pa si strau nada mnom stavio?
|
13 | Kaem li: 'Na logu ću se smirit', leaj će mi olakati muke',
|
14 | snovima me prestravljuje tada, prepada me viđenjima mučnim.
|
15 | Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draa.
|
16 | Ja ginem i vječno ivjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
|
17 | to je čovjek da ga toliko ti cijeni, da je srcu tvojem tako prirastao
|
18 | i svakoga jutra da njega pohodi i svakoga trena da ga iskuava?
|
19 | Kada će svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
|
20 | Ako sam zgrijeio, to učinih tebi, o ti koji pomno nadzire čovjeka? Zato si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
|
21 | Zar prijestupa moga ne moe podnijeti i ne moe prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti će me traiti, al' me biti neće."
|