| Chapter 30 |
1 | "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
|
2 | Ta to će mi jakost ruku njihovih kad im muevna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
|
3 | Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruevina.
|
4 | Lobodu su i s grmlja liće brali, kao kruh jeli korijenje ukino.
|
5 | Od drutva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
|
6 | ivjeli su po stranim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
|
7 | Urlik im se iz ikarja dizao; po trnjacima leahu stisnuti.
|
8 | Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
|
9 | Rugalicom sam postao takvima i njima sada sluim kao priča!
|
10 | Gnuaju me se i bjee od mene, ne usteu se pljunut' mi u lice.
|
11 | I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbacie uzdu.
|
12 | S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
|
13 | Stazu mi rue da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
|
14 | prolomom oni irokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
|
15 | Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka ičeznu spasenje.
|
16 | Dua se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se sruili.
|
17 | Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli to me glođu.
|
18 | Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
|
19 | U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
|
20 | K Tebi vičem, al' Ti ne odgovara; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mari.
|
21 | Prema meni postao si okrutan; rukom pretekom na me se obara.
|
22 | U vihor me die, nosi me njime, u vrtlogu me olujnom kovitla.
|
23 | Da, znadem da si me smrti predao, saboritu zajedničkom svih ivih.
|
24 | Al' ne prua li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
|
25 | Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne saalje mi dua siromaha?
|
26 | Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
|
27 | Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
|
28 | Smrknut idem, al' nitko me ne tjei; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
|
29 | Sa akalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
|
30 | Na meni sva je koa pocrnjela, i kosti mi je sagala ognjica.
|
31 | Tualjka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.
|