| Chapter 34 |
1 | Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
|
2 | "I vi, mudraci, čujte to ću reći, vi, ljudi umni, posluajte mene,
|
3 | jer ui nam prosuđuju besjede isto kao to nepce hranu kua.
|
4 | Zajedno ispitajmo to je pravo i razmislimo skupa to je dobro.
|
5 | Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.
|
6 | U pravu sam, a lacem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'
|
7 | Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,
|
8 | sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?
|
9 | On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog to Bogu ugoditi eli?'
|
10 | Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,
|
11 | te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.
|
12 | Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.
|
13 | TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?
|
14 | Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
|
15 | sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.
|
16 | Ako razuma ima, sluaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.
|
17 | Moe li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoće li osudit'? -
|
18 | Onog koji kae kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'
|
19 | Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?
|
20 | Zaglave za tren, usred gluhe noći: komeaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.
|
21 | Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.
|
22 | Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.
|
23 | Bog nikome unaprijed ne kae kada će na sud pred njega stupiti.
|
24 | Bez sasluanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.
|
25 | TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.
|
26 | Ćukom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.
|
27 | Jer prestadoe za njime hoditi, zanemarie putove njegove
|
28 | goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.
|
29 | Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' moe?
|
30 | Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.
|
31 | Kada bezbonik Bogu svome kae: 'Zavedoe me, vie grijeit neću.
|
32 | Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'
|
33 | Misli da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezire? Al' kada ti odlučuje, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!
|
34 | Svi ljudi umni sa mnom će se sloit' i svatko razuman koji čuje mene:
|
35 | Nepromiljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.
|
36 | Stoga, nek' se Job dokraja iskua, jer odgovara poput zlikovaca;
|
37 | a svom grijehu jo pobunu domeće, među nama on pljeće dlanovima i hule svoje na Boga gomila."
|