| Chapter 36 |
1 | Elihu nastavi i reče:
|
2 | "Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
|
3 | Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
|
4 | Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
|
5 | Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
|
6 | Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
|
7 | S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
|
8 | Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
|
9 | djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
|
10 | Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
|
11 | Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
|
12 | Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
|
13 | A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
|
14 | u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
|
15 | Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
|
16 | izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
|
17 | Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
|
18 | nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
|
19 | Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
|
20 | Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
|
21 | Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
|
22 | Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
|
23 | Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
|
24 | Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
|
25 | S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
|
26 | Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
|
27 | U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
|
28 | Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
|
29 | Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
|
30 | Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
|
31 | Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
|
32 | On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
|
33 | Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
|