| Chapter 37 |
1 | Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
|
2 | Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu to mu iz usta izlazi.
|
3 | Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
|
4 | iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek to mu je glas jednom odjeknuo.
|
5 | Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
|
6 | Kad snijegu kae: 'Zasnijei po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljutite silno!'
|
7 | svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
|
8 | U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se ćućure leaju.
|
9 | S june se strane podie oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
|
10 | Već led od daha Bojega nastaje i vodena se kruti povrina.
|
11 | I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
|
12 | krue posvuda po volji njegovoj, to im naloi, to će izvriti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
|
13 | alje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
|
14 | Posluaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Boja čudesna.
|
15 | Zna li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog puta?
|
16 | Zna li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savrenog.
|
17 | Kako ti gore od ege haljine u junom vjetru kad zemlja obamre?
|
18 | Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
|
19 | DÓe naputi me to da mu kaemo: zbog tmine se ne snalazimo vie.
|
20 | Zar će mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
|
21 | Tko, dakle, moe u svjetlost gledati na nebesima to se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
|
22 | Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom stranim Bog se odjenu!
|
23 | Da, Svesilnog doseći ne moemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
|
24 | Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"
|