| Chapter 41 |
1 | Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
|
2 | Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
|
3 | Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
|
4 | Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
|
5 | Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
|
6 | Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
|
7 | Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
|
8 | Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
|
9 | Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
|
10 | Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
|
11 | Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
|
12 | Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
|
13 | Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
|
14 | U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
|
15 | Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
|
16 | Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
|
17 | Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
|
18 | Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
|
19 | Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
|
20 | On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
|
21 | K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
|
22 | Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
|
23 | Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
|
24 | Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
|
25 | Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
|
26 | I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."
|