| Chapter 39 |
1 | Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov.
|
2 | Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgrijeim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbonik."
|
3 | Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne putah, ali uzalud - bol mi postade gorča.
|
4 | U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
|
5 | "Objavi mi, Jahve, moj svretak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam nitavan.
|
6 | Evo, pedljem si mi dane izmjerio, ivot moj je kao nita pred tobom: tek daak je svaki čovjek.
|
7 | Poput sjene čovjek prolazi tek daak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."
|
8 | A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
|
9 | Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!
|
10 | utim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.
|
11 | Bič svoj otkloni od mene, jer izdiem pod teinom ruke tvoje.
|
12 | Ti kaznama popravlja čovjeka i sve mu najdrae kao moljac rastače: tek daak je svaki čovjek.
|
13 | Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi posluaj, na suze se moje ne oglui! Jer u tebe ja sam doljak, pridolica kao svi oci moji.
|
14 | Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i vie ne budem!
|