| Chapter 57 |
1 | Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred aula pobjegao u pećinu.
|
2 | Smiluj mi se, Boe, o smiluj se meni jer mi se dua utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.
|
3 | Vapijem Bogu vinjemu, Bogu koji mi čini dobro.
|
4 | Nek' poalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one to me progone: neka Bog poalje dobrotu svoju i vjernost!
|
5 | Leim usred lavova koji prodiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naotren.
|
6 | Uzvisi se, Boe, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
|
7 | Mreu namjestie stopama mojim, stisnue duu moju; iskopae preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!
|
8 | Postojano je srce moje, Boe, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.
|
9 | Probudi se, duo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
|
10 | Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:
|
11 | jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
|
12 | Uzvisi se, Boe, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
|