| Chapter 73 |
1 | Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!
|
2 | A meni umalo noge ne posrnue, zamalo koraci ne okliznue,
|
3 | jer zločincima zavidjeh motreći sreću grenika.
|
4 | Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.
|
5 | Ne ive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
|
6 | Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
|
7 | Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
|
8 | Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
|
9 | Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
|
10 | Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
|
11 | pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevinji?"
|
12 | Eto, takvi su grenici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
|
13 | Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedunosti prao ruke
|
14 | kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
|
15 | Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.
|
16 | Promiljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim
|
17 | sve dok ne nađoh ulaz u Boje svetinje pa prozreh kakav im je svretak.
|
18 | Zaista, na klizavu stazu ti ih postavlja, u propast ih obara.
|
19 | Kako učas propadoe, nestae, uas ih izjede!
|
20 | Kao to čovjek prezire san kad se probudi, tako će, Gospode, prezreti lik im kada ustane.
|
21 | Kad mi dua bijae ojađena, a bubrezi probodeni,
|
22 | bezumnik bijah bez razbora, k'o ivinče pred tobom.
|
23 | Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
|
24 | vodit će me po naumu svojem da me zatim uzme u slavu svoju.
|
25 | Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
|
26 | Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i batino moja, o Boe, dovijeka!
|
27 | Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuje svakog tko ti se iznevjeri.
|
28 | A meni je milina biti u Bojoj blizini, imati sklonite svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.
|