| Chapter 77 |
1 | Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.
|
2 | Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
|
3 | U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
|
4 | Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
|
5 | Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
|
6 | Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
|
7 | razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
|
8 | "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
|
9 | Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
|
10 | Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"
|
11 | I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."
|
12 | Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
|
13 | Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
|
14 | Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
|
15 | Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
|
16 | Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
|
17 | Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
|
18 | Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
|
19 | Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
|
20 | Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
|
21 | Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
|