| Chapter 78 |
1 | Poučna pjesma. Asafova. Posluaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
|
2 | Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
|
3 | Ono to čusmo i saznasmo, to nam kazivahu oci,
|
4 | nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna to ih učini.
|
5 | Svjedočanstvo podie on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono to naredi ocima naim oni djeci svojoj objave,
|
6 | da sazna budući narataj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
|
7 | da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Bojih, već da vre zapovijedi njegove,
|
8 | kako ne bi bili, kao oci njihovi, narataj buntovan, prkosan - narataj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
|
9 | Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenue leđa.
|
10 | Saveza s Bogom ne odrae i ne htjedoe hoditi po Zakonu njegovu.
|
11 | Zaboravie na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
|
12 | Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
|
13 | On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdie.
|
14 | Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
|
15 | U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
|
16 | Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
|
17 | A oni jednako grijeie, prkosie Vinjem u pustinji.
|
18 | Boga su kuali u srcima svojim ituć' jela svojoj pohlepnosti.
|
19 | Prigovarali su Bogu i pitali: "Moe li Gospod stol u pustinji prostrti?
|
20 | Eno, udari u hrid, i voda poteče i provree potoci: a moe li dati i kruha, i mesa pruiti svome narodu?"
|
21 | Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdba se razjari protiv Izraela,
|
22 | jer ne vjerovae Bogu niti se u njegovu pomoć uzdae.
|
23 | Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
|
24 | k'o kiu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
|
25 | Čovjek blagovae kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
|
26 | Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom junjak dovede.
|
27 | Prosu na njih mesa k'o praine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
|
28 | Padoe usred njihova tabora i oko atora njihovih.
|
29 | Jeli su i nasitili se, elju njihovu on im ispuni.
|
30 | Jo nisu svoju utaili pohlepu i jelo im jo bjee u ustima,
|
31 | kad se srdba Boja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
|
32 | Uza sve to grijeie dalje i ne vjerovae u čudesna djela njegova.
|
33 | I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svretkom.
|
34 | Kad ih ubijae, traie ga i opet pitahu za Boga;
|
35 | spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevinji njihov otkupitelj.
|
36 | Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
|
37 | Njihovo srce s njime ne bijae, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
|
38 | A on im milosrdno grijeh pratao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jaroću.
|
39 | Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se vie.
|
40 | Koliko mu prkosie u pustinji i alostie ga u samotnom kraju!
|
41 | Sve nanovo iskuavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
|
42 | ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dumana izbavi,
|
43 | ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
|
44 | U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
|
45 | Posla na njih obade da ih deru i abe da ih more.
|
46 | I predade skakavcu etvu njihovu, i plod muke njihove deraču.
|
47 | Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
|
48 | I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
|
49 | Obori na njih svu estinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
|
50 | I put gnjevu svojem otvori: ne potedje im ivot od smrti, ivotinje im izruči poasti.
|
51 | Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u atorju Hamovu.
|
52 | I povede narod svoj kao ovce i vođae ih kao stado kroz pustinju.
|
53 | Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dumane njihove.
|
54 | U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove to mu ih osvoji desnica.
|
55 | Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli batinu, pod atorjem njihovim naseli plemena izraelska.
|
56 | A oni iskuavali i gnjevili Boga Vinjega i nisu drali zapovijedi njegovih.
|
57 | Otpadoe, iznevjerie se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajie.
|
58 | Na gnjev ga nagnae svojim uzviicama, na ljubomor navedoe kumirima svojim.
|
59 | Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
|
60 | I napusti boravite svoje u ilu, ator u kojem prebivae s ljudima.
|
61 | Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dumanske.
|
62 | Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju batinu.
|
63 | Mladiće njihove oganj proguta, ne udae se djevice njihove.
|
64 | Svećenici njihovi padoe od mača, ne zaplakae Óudove njihove.
|
65 | Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
|
66 | Udari otraga dumane svoje, sramotu im vječitu zadade.
|
67 | On odbaci ator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
|
68 | već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
|
69 | Sagradi Svetite k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
|
70 | Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
|
71 | odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, batinu njegovu.
|
72 | I pasao ih je srcem čestitim i briljivim rukama vodio.
|