Chapter 12

Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.

Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.

Zloćom se čovjek ne utvrđuje, a korijen se pravedniku ne pomiče.

Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima.

Pravedničke su misli pravične, spletke opakih prijevarne.

Riječi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.

Opaki se ruše i nema ih više, a kuća pravednika ostaje.

Čovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem.

Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha.

Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.

Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je.

Čežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda.

Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe.

Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se.

Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete.

Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.

Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru.

Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.

Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas.

Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete.

Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.

Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.

Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost.

Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost.

Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga.

Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.

Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je čovjeku blago dragocjeno.

Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.