| Chapter 14 |
1 | enska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
|
2 | Tko ivi s potenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
|
3 | U luđakovim je ustima iba za oholost njegovu, a mudre tite vlastite usne.
|
4 | Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je etva od snage bikove.
|
5 | Istinit svjedok ne lae, a krivi svjedok iri la.
|
6 | Podsmjevač trai mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
|
7 | Idi od čovjeka bezumna jer neće upoznati usne to zbore znanje.
|
8 | Mudrost je pametna čovjeka u tom to pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
|
9 | Luđacima je grijeh ala, a milost je Boja s potenima.
|
10 | Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne moe dijeliti nitko drugi.
|
11 | Dom opakih propast će, a ator će pravednika procvasti.
|
12 | Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
|
13 | I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
|
14 | Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
|
15 | Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
|
16 | Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
|
17 | Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
|
18 | Glupaci batine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
|
19 | Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
|
20 | I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogata ima mnogo ljubitelja.
|
21 | Grijei tko prezire blinjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
|
22 | Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
|
23 | U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromatvo.
|
24 | Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
|
25 | Istinit svjedok izbavlja due, a tko lai iri, taj je varalica.
|
26 | U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočite.
|
27 | Strah Gospodnji izvor je ivota: on izbavlja od zamke smrti.
|
28 | Mnotvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
|
29 | Tko se teko srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
|
30 | Mirno je srce ivot tijelu, a ljubomor je gnjile u kostima.
|
31 | Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
|
32 | Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočite.
|
33 | U razumnu srcu mudrost počiva, a to je u bezumnome, to se i pokae.
|
34 | Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
|
35 | Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
|