| Chapter 1 |
1 | Viđenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.
|
2 | Čujte, nebesa, posluaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoe.
|
3 | Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije."
|
4 | Jao, grena li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostavie, prezree Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa.
|
5 | TÓa gdje da vas jo udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo;
|
6 | od pete do glave nidje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očićene, ni povijene, ni uljem ublaene.
|
7 | Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oči haraju tuđinci - pusto k'o kad propade Sodoma.
|
8 | Kći sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut.
|
9 | Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slični.
|
10 | Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski, posluaj zakon Boga naega, narode gomorski!
|
11 | "to će mi mnotvo rtava vaih?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi.
|
12 | Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ite da gazite mojim predvorjima?
|
13 | Prestanite mi nositi nitavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opačine.
|
14 | Mlađake i svetkovine vae iz sve due mrzim - teki su mi, podnijet' ih ne mogu!
|
15 | Kad na molitvu ruke irite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo mnoite, ja vas ne sluam. Ruke su vam u krvi ogrezle,
|
16 | operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!
|
17 | Učite se dobrim djelima: pravdi teite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite."
|
18 | "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.
|
19 | Htjednete l' me posluati, uivat ćete plodove zemaljske.
|
20 | U buntovnitvu ako ustrajete, prodrijet će vas mač." Tako usta Jahvina govorahu.
|
21 | Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bjee puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.
|
22 | Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.
|
23 | Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraćuju, udovička parnica ne stie k njima.
|
24 | Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dumanima!
|
25 | Kada na te ruku pruim, da luinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo!
|
26 | Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u početku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrđom vjernosti."
|
27 | Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove.
|
28 | Otpadnici i grenici skrit će se zajedno, a oni to Jahvu naputaju poginut će.
|
29 | Da, stidjet ćete se zbog hrastova to ih sad oboavate i crvenjet ćete zbog gajeva u kojima sad uivate.
|
30 | Jer, bit ćete poput hrasta osuena lića i poput gaja u kojem vode nema.
|
31 | Junak će biti kučina, a iskra djelo njegovo, zajedno će izgorjeti, a nikoga da ugasi.
|