| Chapter 5 |
1 | Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, traite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i trai istinu, oprostit ću ovom gradu" - riječ je Jahvina.
|
2 | Pa kad i govore: "ivoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju.
|
3 | Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Bije ih, ali njih ne boli; zatire ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate.
|
4 | Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega.
|
5 | Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi slono razbie jaram i sve veze pokidae.
|
6 | I zato ih umski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.
|
7 | "Zato da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustie, zaklinju se lanim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učinie, u bludničinu kuću nagrnue.
|
8 | Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ru za enom blinjega svoga.
|
9 | Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?
|
10 | Popnite se na zidove! Razarajte! Unitite, ali ne posvema! Ičupajte sve čokote jer nisu Jahvini.
|
11 | Da, podlo me izdadoe dom Izraelov i dom Judin" - riječ je Jahvina.
|
12 | Zanijekae Jahvu, rekoe: "Nema ga! Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača!
|
13 | [13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema među njima!"
|
14 | Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato to su tako govorili, [13b] evo to će im se zbiti: U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj prodre.
|
15 | Evo, dovest ću na vas narod izdaleka, dome Izraelov - riječ je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik neće znati, ni razumjeti to govori.
|
16 | Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.
|
17 | On će prodrijet' tvoju etvu, tvoj kruh, sinove i kćeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grođe i smokve tvoje, razorit će ti gradove tvrde u koje se sada uzda."
|
18 | "Ali ni tada - riječ je Jahvina - neću te posve unititi.
|
19 | A kad budu pitali: 'Zato nam Jahve, Bog na, učini sve ovo?' ti će im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste sluili tuđim bogovima u svojoj zemlji, sluit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaa!'"
|
20 | "Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:
|
21 | Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, ui imaju, a ne čuju!
|
22 | Zar se mene nećete bojati - riječ je Jahvina - zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al' je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće.
|
23 | No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljie - to je snaga njihova!
|
24 | Ne rekoe u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas alje dad rani i kiu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za etvu.'
|
25 | Vaa bezakonja naruie ovo, vai vam grijesi unitie blagostanje.
|
26 | Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.
|
27 | Kao to je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabea; postadoe tako veliki i bogati,
|
28 | tusti i ugojeni. Da, prevrila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje.
|
29 | Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?
|
30 | Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:
|
31 | proroci la proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' to ćete raditi na kraju?
|