| Chapter 30 |
1 | Riječ koju Jahve upravi Jeremiji:
|
2 | Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upii u knjigu sve ove riječi koje ti govorim.
|
3 | Jer evo dolaze dani - riječ je Jahvina - i promijenit ću udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit ću ih u zemlju koju u batinu dadoh ocima njihovim."
|
4 | Evo riječi to ih Jahve reče o Izraelu i o Judeji:
|
5 | Ovako govori Jahve: "Čujem krik uasa: strava je to, a ne mir.
|
6 | Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad mukarac rodio? A svi se mukarci za bedra hvataju kao porodilje! Zato su sva lica izobličena i problijedjela?
|
7 | Jao, jer velik je dan ovaj, slična mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' će se izbaviti iz nje.
|
8 | Onoga dana - riječ je Jahve nad Vojskama - slomit ću jaram na njihovu vratu i lance ću njihove raskinuti. Vie neće sluiti tuđinu,
|
9 | već će sluiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga ću im podići.
|
10 | Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Jahvina - ne plai se, Izraele! Jer evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će ivjeti i nitko ga neće plaiti - riječ je Jahvina -
|
11 | jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim unititi; al' ću te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekanjena."
|
12 | Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.
|
13 | Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.
|
14 | Zaboravie te svi ljubavnici, vie za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o to udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.
|
15 | Zato kuka zbog rane svoje? Zar je neizlječiva tvoja bol? Zbog mnotva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti učinih.
|
16 | Al' i oni to te deru bit će proderani, u ropstvo će svi dumani tvoji; pljačkai tvoji bit će opljačkani, i koji te plijenie bit će oplijenjeni.
|
17 | [17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja ću te iscijeliti, rane ti zaliječiti" - riječ je Jahvina.
|
18 | Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit ću udes atora Jakovljevih, smilovat ću se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu.
|
19 | Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnoit ću ih i vie im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati i vie ih neće prezirati.
|
20 | Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć, zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati, a kaznit ću sve njihove ugnjetače.
|
21 | Glavar njihov iz njih će niknuti, vladar njihov isred njih će izaći. Pustit ću ga k sebi da mi se priblii - jer tko da se usudi sam preda me!" - riječ je Jahvina.
|
22 | "I vi ćete biti moj narod, a ja va Bog.
|
23 | Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezboničke.
|
24 | Jahvin se gnjev neće stiati dok on ne izvri i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti.
|