| Chapter 7 |
1 | Kad hoću Izraela liječiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloća Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuću provaljuje, a vani napadaju razbojnici.
|
2 | I u srcu svome oni ne kau da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.
|
3 | Svojom zloćom razveseljuju kralja, a knezove podloću svojom.
|
4 | Svi su oni preljubnici, kao peć su raarena koju pekar vie ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.
|
5 | U dan kralja naega knezovi oboljee od estine vina, a on ruku prua pijanima.
|
6 | U zavjeri srce im se ari poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni;
|
7 | poput peći svi se raspalili te prodiru svoje suce. Padoe svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.
|
8 | Efrajim se mijea s narodima, Efrajim je pogača to je ne prevrnue.
|
9 | Tuđinci prodiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijelie glavu, a on toga i ne zna!
|
10 | Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoči; i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne trae!
|
11 | Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.
|
12 | Kamo god otili, na njih ću razapeti svoju mreu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću.
|
13 | Teko njima jer od mene odbjegoe! Propast na njih jer se pobunie protiv mene! Otkupit' ih hoću, a oni protiv mene lau.
|
14 | Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim leajima; razdiru svoje lice zbog ita i mota, ali protiv mene se bune.
|
15 | Dok sam im ja miicu krijepio, oni su zlosti smiljali protiv mene!
|
16 | Okreću se prema nitavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbjenjela jezika knezovi će im od mača pasti, bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj!
|