| Chapter 9 |
1 | I uavi u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.
|
2 | Kad gle, donijee mu uzetoga koji je leao na nosiljci. Vidjevi njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otputaju ti se grijesi!"
|
3 | A gle, neki od pismoznanaca rekoe u sebi: "Ovaj huli!"
|
4 | Prozrevi njihove misli, Isus reče: "Zato snujete zlo u srcima?
|
5 | Ta to je lake reći: 'Otputaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'?
|
6 | Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otputati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!"
|
7 | I on usta te ode kući.
|
8 | Kad mnotvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
|
9 | Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kae mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.
|
10 | Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grenici dođoe za stol s njime i njegovim učenicima.
|
11 | Vidjevi to, farizeji stanu govoriti: "Zato va učitelj jede s carinicima i grenicima?"
|
12 | A on, čuvi to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
|
13 | Hajdete i proučite to znači: Milosrđe mi je milo, a ne rtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grenike."
|
14 | Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zato mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?"
|
15 | Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!"
|
16 | "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane jo veća rupa."
|
17 | "I ne ulijeva se novo vino u stare mjeine. Inače se mjeine proderu, vino prolije, a mjeine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mjeine pa se oboje sačuva."
|
18 | Dok im on to govorae, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oivjet će."
|
19 | Isus usta te s učenicima pođe za njim.
|
20 | I gle, neka ena koja bolovae dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.
|
21 | Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se."
|
22 | A Isus se okrenu i vidjevi je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I ena bi spaena od toga časa.
|
23 | I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnotvo pa
|
24 | reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu.
|
25 | A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskriena.
|
26 | I razglasi se to po svem onom kraju.
|
27 | Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!"
|
28 | A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kae: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kau mu: "Da, Gospodine!"
|
29 | Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vaoj vjeri."
|
30 | I otvorie im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!"
|
31 | Ali oni, iziavi, raznijee glas o njemu po svem onom kraju.
|
32 | Tek to oni iziđoe, gle, donijee mu njemaka opsjednuta.
|
33 | Poto izagna đavla, progovori njemak. Mnotvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo to ne vidje u Izraelu!"
|
34 | A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle."
|
35 | I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
|
36 | Vidjevi mnotvo, saali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.
|
37 | Tada reče svojim učenicima: "etve je mnogo, a radnika malo.
|
38 | Molite dakle gospodara etve da poalje radnike u etvu svoju."
|