| Chapter 22 |
1 | Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
|
2 | "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
|
3 | Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoe doći.
|
4 | Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"
|
5 | "Ali oni ne mareći odoe - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
|
6 | Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
|
7 | Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."
|
8 | "Tada kae slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
|
9 | Pođite stoga na raskrća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
|
10 | "Sluge iziđoe na putove i sabrae sve koje nađoe - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
|
11 | Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijae odjeven u svadbeno ruho.
|
12 | Kae mu: 'Prijatelju, kako si ovamo uao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
|
13 | Tada kralj reče posluiteljima: 'Sveite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i krgut zubi.'
|
14 | Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
|
15 | Tada farizeji odoe i odrae vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
|
16 | Poalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Bojem uči i ne mari tko je tko jer nisi pristran.
|
17 | Reci nam, dakle, to ti se čini: je li doputeno dati porez caru ili nije?"
|
18 | Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zato me iskuavate, licemjeri?
|
19 | Pokaite mi porezni novac!" Pruie mu denar.
|
20 | On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"
|
21 | Odgovore: "Carev." Kae im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Boje."
|
22 | Čuvi to, zadive se pa ga ostave i odu.
|
23 | Toga dana pristupie k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitae ga:
|
24 | "Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oeni njegovom enom te podigne porod bratu svomu.
|
25 | Bijae tako u nas sedmero braće. Prvi se oeni i umrije bez poroda ostavivi enu svom bratu.
|
26 | Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
|
27 | A nakon svih umrije i ena.
|
28 | Kojemu će dakle od te sedmorice biti ena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."
|
29 | Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Boje.
|
30 | Ta u uskrsnuću niti se ene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
|
31 | A to se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali to vam reče Bog:
|
32 | Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego ivih!"
|
33 | Čuvi to, mnotvo osta zaneseno njegovim naukom.
|
34 | A kad su farizeji čuli kako uutka saduceje, okupie se,
|
35 | a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskua, upita:
|
36 | "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"
|
37 | A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom duom svojom, i svim umom svojim.
|
38 | To je najveća i prva zapovijed.
|
39 | Druga, ovoj slična: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga.
|
40 | O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
|
41 | Kad se farizeji skupie, upita ih Isus:
|
42 | "to mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kau mu: "Davidov."
|
43 | A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
|
44 | Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim?'
|
45 | Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"
|
46 | I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo to.
|