| Chapter 11 |
1 | Kad se priblie Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, poalje dva učenika
|
2 | i kae im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje jo nitko nije zajahao. Odrijeite ga i vodite.
|
3 | Ako vam tko reče: 'to to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti."
|
4 | Otiđoe i nađoe magare privezano uz vrata vani na cesti i odrijee ga.
|
5 | A neki od nazočnih upitae: "to radite? to drijeite magare?"
|
6 | Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustie ih.
|
7 | I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.
|
8 | Mnogi prostrijee svoje haljine po putu, a drugi narezae zelenih grana po poljima.
|
9 | I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!
|
10 | Blagoslovljeno kraljevstvo oca naega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"
|
11 | I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijae kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
|
12 | Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.
|
13 | Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj to naao. Ali doavi blie, ne nađe nita osim lića jer ne bijae vrijeme smokvama.
|
14 | Tada reče smokvi: "Nitko nikada vie ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici.
|
15 | Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.
|
16 | I ne dopusti da itko ita pronese kroz Hram.
|
17 | Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!"
|
18 | Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, traili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom.
|
19 | A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
|
20 | Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.
|
21 | Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."
|
22 | Isus im odvrati: "Imajte vjeru Boju.
|
23 | Zaista, kaem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to to kae - doista, bit će mu!
|
24 | Stoga vam kaem: Sve to god zamolite i zaitete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
|
25 | No kad ustanete na molitvu, otpustite ako to imate protiv koga da i vama Otac va, koji je na nebesima, otpusti vae prijestupke."
|
26 | #
|
27 | I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starjeine.
|
28 | I govorahu mu: "Kojom vlaću to čini? Ili tko ti dade tu vlast da to čini?"
|
29 | A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlaću ovo činim.
|
30 | Krst Ivanov bijae li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"
|
31 | A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zato mu dakle ne povjerovaste?'
|
32 | Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnotva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.
|
33 | I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlaću ovo činim."
|