| Chapter 6 |
1 | U one dane, kako se broj učenika mnoio, idovi grčkog jezika stadoe mrmljati protiv domaćih idova to se u svagdanjem sluenju zanemaruju njihove udovice.
|
2 | Dvanaestorica nato sazvae mnotvo učenika i rekoe: "Nije pravo da mi napustimo riječ Boju da bismo sluili kod stolova.
|
3 | De pronađite, braćo, između sebe sedam mueva na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom slubom,
|
4 | a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluivanju Riječi."
|
5 | Prijedlog se svidje svemu mnotvu pa izabrae Stjepana, mua puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridolicu Nikolu.
|
6 | Njih postave pred apostole, a oni pomolivi se, poloe na njih ruke.
|
7 | I riječ je Boja rasla, uvelike se mnoio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnotvo svećenika prihvaćalo vjeru.
|
8 | Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu.
|
9 | Nato se digoe neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počee raspravljati sa Stjepanom,
|
10 | ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
|
11 | Onda podmetnue neke ljude koji rekoe: "Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga."
|
12 | Podjare i narod, starjeine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće.
|
13 | Ondje namjestie lane svjedoke koji rekoe: "Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.
|
14 | Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije'."
|
15 | A svi koji su sjedili u Vijeću uprijee pogled u Stjepana te opazie - lice mu kao u anđela.
|