| Chapter 16 |
1 | Stie tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijae učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrtene idovke i oca Grka.
|
2 | Uivao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju.
|
3 | Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog idova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.
|
4 | I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluivanje odredbe koje su apostoli i starjeine utvrdili u Jeruzalemu.
|
5 | Tako se Crkve učvrćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.
|
6 | Prođoe Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji.
|
7 | Kad su doli do Mizije, htjedoe u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.
|
8 | Onda prođoe Miziju i siđoe u Troadu.
|
9 | Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajae i zaklinjae ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!"
|
10 | Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navjećivati im evanđelje.
|
11 | Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,
|
12 | a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadrasmo nekoliko dana.
|
13 | U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim enama.
|
14 | Sluala je tako i neka bogobojazna ena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati to je Pavao govorio.
|
15 | Poto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.
|
16 | Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima.
|
17 | Pola je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevinjega; navjećuju vam put spasenja."
|
18 | To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I iziđe toga časa.
|
19 | Kad njezini gospodari vidjee da im nesta nade u dobit, pograbie Pavla i Silu te ih odvukoe na trg pred glavare.
|
20 | Privedoe ih pretorima i rekoe: "Ovi ljudi uznemiruju na grad. idovi su
|
21 | te ire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni drati."
|
22 | Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoe s njih odijelo i zapovjedie da se iibaju.
|
23 | Poto ih izudarae, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.
|
24 | Primivi takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
|
25 | Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih sluali.
|
26 | Odjednom nasta potres velik te se poljuljae temelji zatvora, umah se otvorie sva vrata, i svima spadoe okovi.
|
27 | Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo to se ne ubi misleći da su uznici pobjegli.
|
28 | Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!"
|
29 | Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i drćući baci se pred Pavla i Silu;
|
30 | izvede ih i upita: "Gospodo, to mi je činiti da se spasim?"
|
31 | Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit će se - ti i dom tvoj!"
|
32 | Onda navijestie riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.
|
33 | Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi.
|
34 | Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova to je povjerovao Bogu.
|
35 | Kad se razdani, poslae pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!"
|
36 | Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručie da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!"
|
37 | Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene iibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipoto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!"
|
38 | Liktori to jave pretorima. Oni su se uplaili kada doznae da su Rimljani.
|
39 | Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.
|
40 | Iziavi iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.
|