| Chapter 10 |
1 | Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagoću i obazrivoću Kristovom - ja koji sam licem u lice među vama "skroman", a nenazočan prema vama "odvaan" -
|
2 | molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvaan smionoću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih to smatraju da mi po tijelu ivimo.
|
3 | Jer iako ivimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.
|
4 | Ta oruje naega vojevanja nije tjelesno, nego boanski snano za ruenje utvrda. Obaramo mudrovanja
|
5 | i svaku oholost koja se podie protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;
|
6 | i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savrena vaa pokornost.
|
7 | Gledajte to je očito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.
|
8 | Kad bih se doista i malo vie pohvalio naom vlaću - koju nam Gospodin dade za vae izgrađivanje, a ne ruenje - ne bih se morao stidjeti.
|
9 | Samo da se ne bi činilo kao da vas zastraujem poslanicama!
|
10 | Jer "poslanice su, kae, stroge i snane, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna".
|
11 | Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom.
|
12 | Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju.
|
13 | Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu to nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.
|
14 | Jer mi ne poseemo preko svoga, kao da jo nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim.
|
15 | Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vae vjere među vama i mi - po naem mjerilu - prerasti u izobilje:
|
16 | i preko vaih granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim to je već učinjeno na tuđem području.
|
17 | Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.
|
18 | Ta nije prokuan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin.
|