| Chapter 10 |
1 | I vidjeh drugoga jednog, snanog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;
|
2 | u ruci dri otvorenu knjiicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče.
|
3 | I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.
|
4 | A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: "Zapečati to to prozbori sedam gromova! Toga ne pii!"
|
5 | I onaj anđeo to ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podie k nebu desnicu
|
6 | i zakle se ivim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve to je na njemu, zemlju i sve to je na njoj, more i sve to je u njemu: "Neće vie biti vremena!
|
7 | Nego - u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovrit će se otajstvo Boje kao to on to navijesti slugama svojim prorocima."
|
8 | I glas to ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela to stoji na moru i na zemlji!"
|
9 | Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjiicu. A on će mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med."
|
10 | Uzeh knjiicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijae mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu.
|
11 | I rečeno mi je: "Treba da ponovno prorokuje proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"
|