Chapter 6

Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija sužnjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopći preporuke što mu ih je povjerio Bog. Zbog grijeha što ste ih pred Bogom počinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest će vas kao sužnje u Babilon.

Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauče knjizi,

Kada stignete u Babilon, ostat ćete ondje mnogo godina i za dugo vrijeme, do sedmog naraštaja, a potom ću vas odande u miru izvesti.

Tko će izbrojiti pijesak morski i kaplje kišne i dane vječnosti?

A u Babilonu vidjet ćete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se nose na leđima i koji neznabošcima strah zadaju.

Tko će istražiti nebesku visinu, zemaljsku širinu i dubinu bezdana?

Čuvajte se! Ne povodite se za tuđim narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme

Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vječan je.

kad opazite pred njima i za njima mnoštvo koje im se klanja. Recite u srcu: "Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati."

već treba da riječju i perom koriste i drugim ljudima, te se moj djed Isus, posvetivši se ustrajnom čitanju Zakona, Proroka

#

Jer s vama je moj anđeo - njemu ste životom svojim odgovorni.

Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli?

Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih obložili zlatom i srebrom: obmana su i govoriti ne mogu.

#

Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova.

Samo je jedan mudar i uistinu strašan kad sjedi na prijestolju svojem - Gospod.

A dogodi se te svećenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga čak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude -

On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela,

te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrđe i crvotoči obraniti ne mogu

i ostalih predačkih Knjiga i stekavši golemo iskustvo - najposlije i sam našao ponukanim da napiše štogod poučno i mudro, kako bi oni koji su željni pouke proučili to, pa tako još više uznapredovali u životu prema Zakonu.

na svako tijelo prema veličini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube.

usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je čistiti lica od hramske prašine koja napada na njih.

Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti.

Jedan drži žezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga uvrijedio ne može pogubiti;

Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život.

drugi u desnici drži mač i sjekiru, ali se ne može obraniti ni od rata ni od razbojnika.

Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti.

Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!

Strah Gospodnji početak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj.

Kao što posuda kojom se čovjek služi postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima.

Zato, molim, čitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite

Svila je gnijezdo s temeljem vječnim među ljudima i bit će vjerna porodu njihovu.

Oči su im pune prašine što je dižu noge onih koji ulaze.

Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima.

I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako svećenici utvrđuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeći se da ih razbojnici ne opljačkaju.

Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom.

Užižu im svjetiljke u mnogo većem broju negoli sebi samima, ali nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti.

Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem.

Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, kažu, crvi rastaču - crvi koji gmižu iz zemlje te rastaču njih i njihove haljine.

Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju.

Oni i ne osjećaju da im je lice pocrnjelo od dima što se diže u hramu.

ako nismo uspjeli naći primjeren oblik ovom ili onom izrazu, jer valja znati da hebrejski izričaji, prevedeni na drugi jezik, gube od svoje snage. Štoviše, prouči li se sam Zakon, Proroci

Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug život.

Na njihova tijela i glave dolijeću šišmiši, lastavice i druge ptice; a ima i mačaka.

#

Po tim ćete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!

Strast opakoga ne može opravdati, jer mu teret strasti donosi pad.

Ne očiste li im naslagu sa zlata kojim su obloženi za ukras, sami ga neće osvjetlati. Nisu ni osjećali dok su ih salijevali.

Strpljiv čovjek podnosi do u pravi čas, a na kraju uživa radost.

Kupovali su ih za najvišu cijenu, a nema u njima životnoga daha.

On krije svoje riječi do pravog trena, i usta mnogih govore o njegovu razboru.

Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo ljudima; stide ih se i oni koji im služe,

i ostale Knjige, opazit će se povelika razlika između prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta došao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, našao sam djelo veoma poučno.

U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je grešniku mrska pobožnost.

jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podići; usprave li ih, oni se sami od sebe neće pomaći; ako se nagnu, ne mogu se uspraviti.

Želiš li mudrost, vrši zapovijedi, i Gospod će ti je dati.

Kao mrtvacima darove im prinose. Svećenici im njihovi tada odnose žrtve da izvuku korist prodajući ih. Isto tako i njihove žene prigrabe po dio, ne dijeleći ništa siromasima i nemoćnima. Njihovih se žrtava dotiču žene u čišćenju, a i porodilje.

Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost.

Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ništa ih se ne bojte!

Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolična srca.

TÓa kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene.

Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje.

U njihovim hramovima svećenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajući glave;

Odlučih stoga uložiti sav trud i mar da prevedem ovu knjigu. Uložih mnogo bdjenja i znanja, tijekom tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist onima koji se u tuđini žele baviti naukom

Ne uznosi se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod će otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare.

tule i viču pred svojim bogovima, kao na mrtvačkim gozbama.

Svećenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu.

Učine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti;

niti mogu koga učiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Učini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara.

Oni ne mogu čovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jačeg;

i pripravni su prilagoditi svoje običaje kako bi živjeli prema Zakonu. Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.

ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti čovjeka iz nevolje;

ne mogu se smilovati udovici niti učiniti dobro siroti.

Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet će se!

Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

I sami ih Kaldejci obeščašćuju; jer videći nijema čovjeka koji ne može govoriti, oni ga dovode Belu i traže da čovjek progovori, kao da bi ga bog mogao čuti;

i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lišeni razbora!

Žene opasane užetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka;

kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi što je nisu zapazili kao nju i što joj uže nije prekinuto.

Sve što se događa u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

Načiniše ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova.

Njihovi izrađivači ne žive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi?

Jer svojim će potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu.

Ako ljude pogodi rat ili nevolja, svećenici se među sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju;

kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja?

Po svemu tomu znat će se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit će jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema!

Kome, dakle, neće biti jasno: to bogovi nisu?

TÓa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima;

ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlačenog; nemoćni su oni poput vrana između neba i zemlje.

Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi će svećenici pobjeći i spasiti se, dok će oni ondje izgorjeti kao grede.

Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju.

Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?

Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jači od njih, opljačkat će im zlato i srebro i otići s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoći.

Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kući korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kući koja čuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palači bolji je nego lažni bogovi.

Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su.

Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji,

i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo.

Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu.

Zato se ne može misliti ni reći da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti učiniti dobra ljudima.

Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte!

Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva;

niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec.

Zvijeri su od njih bolje; pobjeći one mogu u skrovište i sebi pomoći.

Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!

Kao ptičje strašilo u nečuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom.

Jednako su slični glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu bačenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom.

Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat ćete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.

Koliko je bolji pravednik koji nema kumirÄa; sramota je daleko od njega!